Tvrđava Evropa i pojava kolonijalne svesti u Srbiji

“Manjine” je danas termin kojim najčešće ukazujemo na većinu svetske populacije.

Evrocentričnost kojoj smo izloženi putem (ne)obrazovanja, medija, i političke teorije, sugeriše i pravda evropsku “izuzetnost” političke prakse, pa vrlo često nemamo negativan stav o pet vekova evropske hegemonije, koja i danas traje.

Najzad, u pitanju je avangardna civilizacija, koja nam donosi toliko benefita, od najviših naučnih do najvećih kulturnih ostvarenja u istoriji.

Ako bismo, za trenutak, osmotrili stvari sa pozicija te većinske manjine, ne bismo uspeli a da ne postavimo pitanje “kome” i “kako” ova napredna civilizacija donosi benefite? Uživa li i ostatak čovečanstva u tim blagodetima, ili je samo koleteralna šteta Vagnerove simfonije i Ipod-a?  I da li su pet vekova evroske hegemonije pakao većini ljudske populacije?

A sve je počelo – imigracijom! – Kada su Evropljani, kako se u današnjim udžbenicima iz istorije navodi, “otkrili” Novi svet, u kome je, doduše, živelo blizu 100 miliona ljudi1 , pa se ovde, zapravo, radi o otkriću koliko je i Džingis Kan otkrio Evropu.

No, ti nebitni “crvenokošci”, ubrzo će nestati sa lica zemlje, i otvoriti put izgradnji civilizacije koja će nadmašiti svaku prethodnu u srazmerama razaranja i porobljavanja ostatka čovečanstva, bilo putem ratnih osvajanja ili mirnodopskih ekonomskih pokoravanja.

Viševekovni ratni plen, održavan ekonomskim mehanizmima koje smo već ranije istakli, sve oštrijom globalnom polarizacijom svakodnevno se uvećava, a migracije manjinske većine, ka bogatoj imperiji sve masovnije, i najzad, neminovne.

Ako ste pratili Princip.info proteklih godinu dana, mogli ste da primetite da, za razliku od ostalih medija, (ne)popularnu nemačku politiku “otvorenih vrata”, nikada nismo propagirali kao više od obične demagoške retorike, potpuno neusklađene sa njenom političkom praksom.

Poznavajući moderne ekonomske mehanizme imperijalističke eksploatacije, istorijske prilike iz kojih se rađaju moderne migracije, i konačno, klasni interes svetske buržoazije, ispratili smo i ukazivali na podizanje zidova oko Evrope, iza zavese liberalne retorike.

Ako ste pomislili da se ekstremno desničarska retorika razlikuje od “umereno” desničarske ili levičarske prakse, onda ste, naravno, pogrešili. Kada je interes krupnog kapitala u pitanju, sve parlamentarne opcije, ili, kako je Džejms Konoli rekao “upravni odbori bogatih”, imaju isti interes, i zadatak da ga zaštite.

A zahtevi Pegide, i sličnih organizacija u Evropi i na Balkanu, povodom izbegličke krize, nikada nisu bili u suprotnosti sa političkom praksom “umerenijih” parlamentarnih opcija, koje su ipak, zahvaljujući boljem političkom obrazovanju od ekstremne desnice, sposobnije i da je efikasno sprovedu, krijući se iza ideja “demokratije” i “humanizma”.

Evropske granice su zatvorene, vojne trupe poslate u Egejsko more,2 Libiju,3 Tunis,4 Južni Sudan i Somaliju,5 da zaustave migracije u korenu.

Sastanak EU i Turske uspešno je okončan, nakon dodatnog cenkanja sa turske strane, kojim je turska vlada izdejstvovala 6 milijardi evra mita, umesto ponuđenih 3.4 milijarde, kako bi zaustavila svaki dalji pokušaj 2.5 miliona sirijskih izbeglica stacioniranih u Turskoj, da nastave ka Evropi.6

Turska je takođe prihvatila da primi nazad sve izbeglice i migrante koji uspeju da pređu u Evropu sa turske teritorije, kao i one migrante, trenutno zaglavljene na grčkoj teritoriji, što je veoma obradovalo grčkog “levičarskog” premijera Aleksisa Ciprasa, jer Evropa, naravno, nije ispunila svoje obećanje, dato prošlog septembra, da će prihvatiti 66.000 izbeglica stacioniranih u Grčkoj, a do danas je prihvaćeno samo 600.

Potom je Donald Task, predsednik Evropskog saveta, svečano saopštio da su lideri finiširali sporazum, kojim su poslali “jasnu poruku da su dani ilegalne migracije u Evropu završeni”. To je saopšteno u utorak, na kraju dugog dana sastanka dve delegacije u Briselu, a medijske izveštaje, za koje je malo reći da su puni simpatija ka ovom sporazumu, imali ste prilike da pročitate.

Jedina kritika na račun sporazuma, koja se ovih dana, doduše bojažljivo, može čuti, je ona koju je uputio UNHCR, morajući da prizna kako ovaj sporazum ipak predstavlja kršenje ljudskih prava.7 Da, ljudskih prava, koja su najčešći izgovor za imperijalističke vojne intervencije protiv većinske manjine.

“Kolektivno proterivanje stranaca je zabranjeno u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima,” Vinsent Kohetel, regionalni direktor Visokog komesarijata UN za izbeglice (UNHCR), izjavio je u Ženevi.

Zaista, ovaj dogovor nije u skladu sa evropskim pravom, niti sa međunarodnim pravom, ali ko još mari za međunarodno pravo koje se ionako krši uvek, kada je evropski interes u pitanju.

Međutim, zapitajte se, koliko je realno da ove evropske mere daju rezultate na duže staze, kada imperijalizam, dakle sam koren problema, nastavlja da eksploatiše, stvara ekonomsku zavisnost, ruši i pustoši afričke i azijske države?

Balkanske su države, naravno, reagovale po direktivi EU, podižući žičane ograde, i otpremajući vojsku na granice,8, što je, opet, bilo za očekivati, uprkos oficijelnoj “Vučićevoj” politici.

Međutim, ovde se treba osvrnuti na jedno, po nas, vrlo bitno pitanje, a to je kolonijalna svest, koja, čini se, poprima sve veći značaj u političkom životu naroda Srbije.

Stariji među vama sigurno pamte internacionalistički duh jugoslovenskog, socijalističkog, obrazovanja, kao i solidarnost naroda Jugoslavije sa ugnjetenim masama “Trećeg sveta”, koja se manifestovala na razne načine, poput masovnih demonstracija građana ispred imperijalističkih ambasada, u znak podrške narodno-oslobodilačkim borbama zemalja Afrike i Azije,9 ili državne pomoći oslobodilačkim pokretima, direktno i kroz međunarodne institucije.10

Od kraja 80ih godina prošlog veka, srpsko društvo je prošlo kroz faze dominacije levog, potom desnog nacionalizma, i konačno liberalizma, i postepeno razoružavano od progresivnih ideja, pripremano za kolonijalno ropstvo, na koje neće umeti da odgovori alternativnom idejom, u vidu objektivne političke snage.

Tako su se, odozgo, plasirale reakcionarne ideje, u svakoj društvenoj sferi, od političke do kulturne, putem školskog obrazovanja, i medijskih splačina informativnog, kulturnog  ili zabavnog karaktera, a kao alternativa dekadenciji, kiču i šundu, nudila se “evropeizacija”, kako politike i kulture, tako i “svesti”.

Ta kombinacija evropeizacije svesti i afrikanizacije ekonomije, rađa kolonijalni mentalitet, izgrađen na autorasizmu, pa će, kao što Fanon reče “ugnjeteni uvek verovati najgore o sebi” i videti svoju šansu u elevaciji putem “usvajanja kulturnih standarda ugnjetača”.

Navedene materijalne okolnosti kreiraju atmosferu političke nepismenosti, a politički nepismen čovek je najopasnija sorta, jer ne prepoznaje sopstveni interes.

Uzmimo kulturu kao primer, da oslikamo ovaj paradoks, gde je, za vreme socijalizma, tokom političke nezavisnosti i relativno dobrog opšteg standarda života, bilo više kritičke svesti među umetnicima, nego danas, kada je to zaista neophodno, pa nas i filmska i muzička industrija kljukaju isključivo jeftinom, buržoaskom, zabavom.

Povucimo sada paralelu sa temom ovog članka, i videćete da, za razliku od ranije navedenog modela solidarnosti i podrške, danas, kada nam klasni interes nalaže da postupimo jednako, ili još žustrije, u solidarnosti sa potlačenima širom sveta, i sukobimo se sa ugnjetačkom imperijom, tendencija svrstavanja na stranu ugnjetača preovladava.

Opet, ne možemo reći da solidarnosti nema uopšte, što je ohrabrujuće, jer nam govori da klice socijalizma, još uvek nisu uklonjene iz glava jednog dela populacije, ali se tu radi o pretežno humanitarnoj, manje političkoj solidarnosti.

Kao što proletarijat nema svoje predstavnike u parlamentu, tako ih nema i na kulturnoj ili medijskoj sceni, pa je zadatak portala Princip.info da razbije medijsku hegemoniju buržoazije, rad na političkom naoružavanju masa, kao i demaskacija interesa robovlasničke imperije i kompradorske buržoazije u srpskom parlamentu.

Ili, jednostavnije, kao što je Vilijem Volas u filmu “Hrabro srce”, u sred bojnog polja, upitan od strane škotskih plemića, ’treba li pregovarati sa Englezima’, odgovorio: “Ovde sam da započnem kavgu”!

Zato “lupajte o zidine tvrđave Evrope” dok je ne srušite, jer “nemate šta da izgubite sem lanaca”!

Liked it? Take a second to support Ivo Kovačević on Patreon!

Become a patron at Patreon!


  1. http://www.amazon.com/American-Colonies-Settling-North-America/dp/0142002100  

  2. http://www.nytimes.com/2016/03/07/world/europe/nato-expands-patrols-in-aegean-sea-to-stop-human-traffickers.html  

  3. http://www.theguardian.com/world/2016/feb/24/isis-behead-11-police-officers-in-fighting-in-libya  

  4. http://www.dailymail.co.uk/news/article-3469979/British-soldiers-deployed-Tunisia-help-stop-ISIS-crossing-border.html  

  5. http://www.theguardian.com/politics/2015/sep/27/uk-to-deploy-troops-to-help-keep-peace-in-somalia-and-south-sudan  

  6. http://www.aljazeera.com/news/2016/03/refugee-crisis-eu-turkey-agree-proposal-160308021149403.html  

  7. http://www.aljazeera.com/news/2016/03/eu-turkey-refugee-deal-contravene-law-unhcr-160308160629966.html  

  8. http://www.princip.info/2016/02/26/balkanske-sluge-da-zastite-evropske-gazde-od-izbeglica/  

  9. http://www.b92.net/putovanja/zanimljivosti.php?nav_id=955313  

  10. http://www.danas.rs/danasrs/drustvo/terazije/covek_koji_je_otkrio_zaboravljeno_groblje_.14.html?news_id=314246  

Ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.