Otimaju hranu iz Afrike da bi hranili stoku na Zapadu
Usled visoke potrošnje mesa širom sveta, riblji resursi namenjeni za prehranu zemalja zapadne Afrike otimaju se od strane stranih prehrambenih kompanija i koriste u fabričkoj prehrani domaćih životinja u bogatim zemljama.1
Ribari iz Senegala se žale zbog nedostatka ribe u moru i kažu da ceo proces ostavlja teške posledice po ekonomiju ove zemlje, koja nema “zlato, naftu i dijamante”, i uglavnom ovisi o industriji ribe.
Desetak postrojenja ribljeg brašna izgrađena su u poslednjih nekoliko godina duž obale Senegala, dok se preduzetnici okupljaju u regionu u potrazi za jeftinim sardinama i haringama, praveći od njih riblji prah koji izvoze na farme životinja širom Evrope i Amerike.
Ribari nisu jedini koji se žale na ova postrojenja dok cena ribe u oskudici raste, i stanovnici zapadne Afrike osećaju teške posledice. Procenjena biomasa u vodama Senegela pala je sa milion tona na 400.000 tona.
Većina mesa i ribe na policama supermarketa u Evropi sadrži ove vitalne količine ribljeg brašna i ulja, bilo da su u pitanju lososi iz Škotske ili piletina i svinjetina sa evropskih farmi.2
Za proizvodnju oko 200 kg ribljeg brašna potrebna je količina od oko jedne tone ribe, koja bi inače bila namenjena za ljudsku ishranu u jednom od najsiromašnijih regiona na Zemlji.