Severna Koreja i Zimbabve: Istorija prkosnog prijateljstva

Foto: Screengrab

Tokom borbe za nacionalno oslobođenje Zimbabvea 1970-ih, rivalski oslobodilački pokreti – Afrički narodni savez (ZAPU) i Afrička nacionalna zajednica Zimbabvea (ZANU) – dobijali su pomoć u naoružanju od socijalističkih zemalja. ZAPU, koji se uglavnom oslanjao na mobilizaciju radništva u gradovima, imao je podršku SSSR. Sa druge strane, ZANU, čije su članstvo mahom činili seljaci, primao je znatnu pomoć od Kine. Međutim, generalni sekretar ZANU-a Robert Mugabe nije prihvatao tadašnju kinesku političku liniju o SSSR kao „imperijalističkoj sili“, i nastavio je da upućuje zahteve za podršku Moskvi, kao i drugim socijalističkim centrima.1

Moskva je tvrdoglavo odbijala da preinači svoju podršku i prihvati ZANU kao predvodnika oslobodilačke borbe, čak i kada je postalo jasno da gerilci ZANU-a nanose značajne gubitke kolonijalnim snagama, ali je prihvatila stvaranje privremene koalicije između dva pokreta u vidu zajedničkog Patriotskog fronta. ZANU je ipak uspeo da izdejstvuje podršku Jugoslavije (koja je takođe prethodno podržavala ZAPU), pa je Robert Mugabe pozvan na Ministarsku konferenciju nesvrstanih, u Beogradu 1978.2

Iako tada deklarisani marksista, Mugabe je težio da obezbedi podršku iz više pravaca i odagna mogućnost zavisnosti od bilo koje supersile. U tom kontekstu dolazi i do prvih kontakata sa Severnom Korejom (DNRK). Kim Il Sung je pomoć oslobodilačkim pokretima i socijalistički orijentisanim državama u Africi smatrao obavezom, a Mugabe je bio impresioniran njegovom političkom autonomijom unutar socijalističkog kampa. U izveštaju britanskog Ministarstva spoljnih poslova stoji: „Mugabe doživljava Severne Korejce prema kalupu Jugoslovena kao istinski nesvrstane. Iako se ne slažemo u potpunosti sa ovom procenom, smatramo da ipak jesu dobrim delom sopstvene gazde.”3

Počevši od 1976. pripadnici ZANU-a obučavani su u vojnim kampovima Severne Koreje gde su učili kako da barataju eksplozivima.4 List Radničke partije DNRK, Rodong Sinmum, objavio je tada prvi put podršku borbi naroda Zimbabvea i „rušenju rasističkog režima“. Mugabe je potom prvi put posetio Pjongjang 1978. godine, gde je zatražio više vojne podrške, što mu nije bilo uskraćeno.5

Na domaćem terenu, Patriotski front je retko delovao zajedno ili koordinisano. ZANU je bio stacioniran u Mozambiku, odakle je planirao i sprovodio gerilske napade na vojsku tadašnje Rodezije. S druge strane, vojne baze ZAPU-a nalazile su se u Zambiji, gde su ih obučavali sovjetski vojni savetnici. I pored prednosti u tehnologiji i količini oružja, ZAPU nije uspevao da ostvari značajnije rezultate u praksi, jer konvencionalna strategija i teško naoružanje nisu davali ploda u prašumama. Tako se od dugo planirane konvencionalne vojne operacije „Nulti čas“ odustalo nakon gubitaka koje je snagama ZAPU-a nanelo rodezijsko vazduhoplovstvo.6 U izveštaju iz 1983. godine, CIA priznaje da je ZANU na sebe preuzeo teret rata, dok je ZAPU „presedeo rat u Zambiji“.7

Vremenom je Patriotski front primorao vladu Ijana Smita na kompromis, što je dovelo do niza sastanaka u Britaniji i „Lankasterskog sporazuma“. Mugabe se pokazao kao tvrd pregovarač, dok je lider ZAPU-a Džošua Nkomo nastojao da se prikaže kao „umerena opcija“, zahvaljujući čemu je rodezijska bela manjina zadržala mnoge političke i ekonomske privilegije. Potpisan je mirovni sporazum i donesen je novi ustav. Patriotski blok se obavezao da će štititi pravo na vlasništvo zemlje belih doseljenika, i da se redistribucija zemlje neće sprovoditi nasilno, nego otkupom na „dobrovoljnoj“ osnovi. Održani su i prvi demokratski izbori 1980. godine: ZANU je dobio 63% glasova, odnosno 57 od 80 mesta u parlamentu dodeljenih crnačkim strankama, ZAPU je dobio 20 mesta, a isto toliko je bilo rezervisano za belu manjinu.8 Pravi sukobi između dva rivalska pokreta tek će uslediti.

Po dolasku na vlast Mugabe je uspostavio diplomatske odnose sa socijalističkim zemljama, među kojima i SSSR, koji se sada trudio da nadomesti raniji nedostatak podrške ZANU-u. Ipak, Zimbabve i DNRK otpočele su specijalan odnos. U drugoj poseti Pjongjangu 1980. godine, Mugabe je kao počasni gost prisustvovao Šestom kongresu Radničke partije Koreje.9 Mugabe je zahvalio Kim Il Sungu i narodu Koreje za nesebičnu pomoć tokom borbe protiv kolonijalizma, rekavši da je „Radnička partija Koreje doživela borbu naroda Zimbabvea kao sopstvenu“.10

Prilikom te posete stekao je utisak da je model DNRK odgovarajući za razvoj zemalja Trećeg sveta. Kim Il Sung je na Kongresu predstavio varijantu socijalizma „Džuče“, kao način postizanja samoodrživosti u zemljama globalnog juga. Pri povratku u Harare, Mugabe je otvorio prvi Centar za izučavanje Džučea u Africi, na Univerzitetu Zimbabvea.11 Južnoafrički novinar i istoričar R. W. Džonson tvrdi da je Džuče filozofija bila centralna za politiku Mugabea i nakon smrti Kim Il Sunga 1994. godine, kao i da je jedina knjiga u predsednikovom kabinetu bila „Džuče! Govori i pisanja Kim Il Sunga“.12

Mugabe je posebno bio impresioniran zemljišnom reformom Severne Koreje, što je 1980. godine naglasio na konferenciji za štampu, rekavši:  „DNRK se nakon povlačenja Japanaca suočila sa potrebom redistribucije zemlje. Ali ona je uradila mnogo više od toga. Uprkos populaciji od sedamnaest miliona i teritoriji koja je više od 85% planinska, proizvela je višak hrane na obradivoj površini od 250 miliona hektara. Zimbabve ima mnogo toga da nauči od DNRK.“13 DNRK je ponudila da kupi višak duvana proizvedenog u Zimbabveu u pokušaju da ojača ekonomiju nove afričke države.14

Istovremeno, Ženska liga ZANU-a kopirala je korejski model unapređenja društvenog položaja žena. U pamfletu Ženske lige kaže se: „Kao oslobodilački pokret sa socijalističkim programom, posebno nas zanima uloga i položaj žena u socijalističkim zemljama, tako da bismo uporedili i ocenili naš napredak ili nedostatak napretka. Kim II Sung zagovara odbacivanje zaostalih običaja i navika iz starog društva, intenziviranje obrazovanja žena i podizanje njihove političke svesti i znanja.“15

Dve zemlje potpisale su i vojni sporazum koji je svima upadao u oči. Prema sporazumu, Severna Koreja se obavezala da će besplatno snabdeti Zimbabve oružjem i municijom u vrednosti od 18 miliona dolara, kao i sa stotinu vojnih instruktora i savetnika.16 Britanci i Amerikanci zamolili su Mugabea da odbije tu ponudu, ali je Mugabe odbacio takvu mogućnost i istakao važnu podršku DNRK tokom borbe protiv kolonijalizma, kao i trajuće prijateljstvo i ulogu obe države u Pokretu nesvrstanih.17 U razgovoru sa britanskim diplomatama, kineski ambasador u Harareu objasnio je da Korejci ne konsultuju Peking oko svoje politike i „drže karte zatvorenim“.18

Oklopna vozila, tenkovi i puške AK-47 dopremljeni su iz Severne Koreje, kao i stotinu instruktora zaduženih za obuku famozne Pete brigade, sačinjene isključivo od boraca ZANLA (oružano krilo ZANU-a). Naknadno su ovi instruktori i Peta brigada obučavali i podržali mozambikanske jedinice u borbi protiv invazije južnoafričkog rasističkog režima i gerile koju su oformili u Mozambiku (RENAMO).19 Istovremeno, teroristički napadi južnoafričkog režima u Zimbabveu bili su u porastu. Nakon bombaškog napada pobunjeničkih grupa lojalnih bivšem režimu i Južnoafrikanaca na vojnu bazu „Thornhill“, rađaju se sumnje u ulogu ZAPU-a.

ZANU je imao mogućnost da vlada samostalno, ali je Mugabe insistirao na podeli vlasti i postepenom ujedinjenju dva pokreta u jednu partiju. Lider ZAPU-a, tada ministar policije, nije prihvatio predlog o ujedinjenju ZAPU-a i ZANU-a, i još uvek je držao pod kontrolom oko 12.000 oružanih pripadnika ZAPU-a. Tenzije između dve grupe su intenzivirane kada je u kompanijama u vlasništvu ZAPU-a pronađena veća količina oružja i novca, nakon čega je Nkomo optužen da planira puč. Prema proceni CIA, Mugabe više nije morao da brine za sovjetsku podršku ZAPU-u, jer ih je Moskva doživljavala kao „potrošenu snagu“.20

Mugabe je tada proterao Nkoma iz kabineta, što je rezultiralo i oružanim sukobom koji je okončan tek 1987. godine, potpunim porazom ZAPU-a. Najzaslužnija za suzbijanje ustanka ZAPU-a bila je upravo Peta brigada, koja je sprovela brutalnu vojnu akciju „Gukurahundi“ („rana kiša koja ispire plevu iz poslednje žetve, pre prolećnih kiša“, prim. prev) u provinciji Matabele.21 U toku ove akcije, 1985. godine, Mugabe je po treći put ugošćen u Pjongjangu, gde je na konferenciji za štampu izrazio zahvalnost za kontinuiranu vojnu i političku podršku i nazvao Severnu Koreju „šampionom i predvodnikom borbe za ekonomsku nezavisnost i saradnju Jug-Jug“.22 Dve godine kasnije, Mugabe odlazi u četvrtu posetu Pjongjangu, gde ponovo izražava zahvalnost za sve vrste pomoći i obećava večno prijateljstvo. To je obećanje nameravao i da ispuni.

Korejska građevinska firma „Mansudae Overseas Studios“ dobijala je ugovore za projekte u Zimbabveu bez konkurencije. Mugabe je bez razmišljanja odbio ponudu Istočne Nemačke za izgradnju moderne obaveštajne agencije Zimbabvea i samoinicijativno pozvao Severnu Koreju da preuzme na sebe taj zadatak. DNRK je prihvatila tu ponudu i poslala osoblje u Harare da uspostave bezbednosne i obaveštajne agencije Zimbabvea.23 Mnoge zemlje globalnog juga bile su prinuđene da prekinu odnose sa DNRK tokom 1990-ih, usled pritisaka sa Zapada. Mugabe je naravno ignorisao te pritiske i dalji razvoj ekonomskih odnosa dve zemlje je nastavljen. Zimbabve čak uvodi u svoj zvanični obrazovni sistem model masovnih igara iz Severne Koreje.

Kada su u Zimbabveu 1990-ih otkrivena nalazišta uranijuma, sledeći primer Severne Koreje i Irana, Mugabe je najavio razvoj nuklearnog programa i pretvaranje Zimbabvea u prvu afričku nuklearnu silu. U praksi, međutim, to nije bilo lako izvodivo, jer Zimbabve nije posedovao nuklearnu elektranu. Tada je postojala namera da se reaktor nabavi iz Argentine, ali je taj plan misteriozno iščezao.24 Najzad, 2005. godine otpočelo se sa eksploatacijom uranijuma, i postavlja se pitanje da li je Severnoj Koreji dat pristup ovim nalazištima. DNRK je sprovela prvu nuklearnu probu godinu dana kasnije.25

Ipak, 2009. godine, Zimbabve i zvanično daje Severnoj Koreji pristup nalazištima uranijuma sporazumom „Oružje za uranijum“, i tim povodom prima delegaciju DNRK u Harareu. Taj je sporazum predstavljao prkosno kršenje sankcija kojima su bile podvrgnute obe zemlje. Na kritike zapadnih medija visoki zvaničnik ZANU-a odgovorio je: „Severna Koreja je naša saveznica još od dana oslobodilačke borbe protiv vladavine bele manjine, pa ne razumemo zašto se mediji sada ponašaju kao da je ovaj sporazum nekakvo otkriće.“  26 UN su 2016. godine pokrenule istragu protiv Zimbabvea i Namibije zbog kršenja sankcija protiv trgovine sa Severnom Korejom.27

Robert Mugabe svrgnut je pučem 14. novembra 2017. godine.28

 

Liked it? Take a second to support Nataša Davidović on Patreon!

Become a patron at Patreon!


  1. Somerville, Keith. 1984. “The U.S.S.R. and Southern Africa since 1976.” The Journal of Modern African Studies 22, no. 1: 73-108.  

  2. Onslow, C. S. S. (2010). The Cold War and southern Africa, 1976–1990. The Cambridge History of the Cold War  

  3. H.L Davies, British Foreign and Commonwealth Office, “Zimbabwe/North Korea,” August 13, 1981, Reference FCO 106/464, Folder title: North Korean Military Assistance to Zimbabwe, 1981. UK National Archives  

  4. Wessels, Hannes. 2010. P. K. van der Byl: African Statesman. Johannesburg, South Africa: 30° South Publishers.  

  5. Schwartz, Richard. 2001. Coming to Terms: Zimbabwe in the International Arena. New York: I.B Tauris.  

  6. Mutanda, D. (n.d.). The Rhodesian Air Force in Zimbabwes war of liberation, 1966-1980. Jefferson (N. C.): McFarland.  

  7. https://www.cia.gov/library/readingroom/docs/CIA-RDP84S00552R000200030002-4.pdf  

  8. Blair, David (2002). Degrees in Violence: Robert Mugabe and the Struggle for Power in Zimbabwe. London and New York: Continuum.  

  9. Choi, Lyong and Il-young Jeong. 2017. “North Korea and Zimbabwe, 1978–1982: From the Strategic Alliance to the Symbolic Comradeship Between Kim Il Sung and Robert Mugabe.” Cold War History 17, no. 4: 329-349.  

  10. Schwartz, Richard. 2001. Coming to Terms: Zimbabwe in the International Arena. New York: I.B Tauris  

  11. Ibid.  

  12. Johnson, R.W. 2007. “Birds of a Feather.” Wall Street Journal, August 8, 2007. Accessed November 29, 2017. https://www.wsj.com/articles/SB118651948756990787.  

  13. N.W Browne, British High Commission in Salisbury, “Zimbabwe/North Korea,” October 21, 1980. Reference FCO 36/2764, Folder title: Korean Involvement in the Rhodesian Problem, 1980, UK National Archives.  

  14. NE Sheinwald, British High Commission in Salisbury, “South Korea/Zimbabwe,” July 23, 1980. Reference FCO 36/2764, Folder title: Korean Involvement in the Rhodesian Problem, 1980, UK National Archives.  

  15. “Liberation Through Participation: Women in the Zimbabwean Revolution,” Writings and Documents from ZANU and the ZANU Women’s League (New York: National Campaign in Solidarity with ZANU Women’s League, 1980), http://freedomarchives.org/Documents/Finder/DOC52_scans/52.Liberationthroughparticipation.zanu.pdf.  

  16. The Country Study Series by the Federal Research Division of the Library of Congress, “North Korea’s Relations with the Third World,” A Country Study: North Korea (June 1993), http://www.country-data.com/cgi-bin/query/r-9642.html.  

  17. Carrington, British Foreign and Commonwealth Office, “North Korean Military Assistance to Zimbabwe,” August 20, 1981, Reference FCO 106/464, Folder title: North Korean Military Assistance to Zimbabwe, 1981. UK National Archives.  

  18. British High Commission in Salisbury, “Discussion with Mr. Sun Guotong, First Secretary, Chinese Embassy,” Date Unknown. Reference FCO 106/464, Folder title: North Korean Military Assistance to Zimbabwe, 1981. UK National Archives.  

  19. Bermudez, Joseph S. 1990. Terrorism: The North Korean Connection. New York: Taylor & Francis.  

  20. https://www.cia.gov/library/readingroom/docs/CIA-RDP84S00552R000200030002-4.pdf  

  21. Mashingaidze, Terence (31 October 2005). “The 1987 Zimbabwe National Unity Accord and its Aftermath” (PDF).  

  22. “Mugabe Speaks at Banquet,” Korean Central News Agency (KCNA), August 28, 1985  

  23. Chaigneau, P. and R. Sola. 1986. “North Korea as an African Power: A Threat to French Interests.” University of Pretoria Institute for Strategic Studies (December).  

  24. Meldrum, A. (2005, November 21). Mugabe hails uranium find and vows to pursue nuclear power. Retrieved from https://www.theguardian.com/world/2005/nov/21/zimbabwe.andrewmeldrum  

  25. Burns, Robert; Gearan, Anne (October 13, 2006). “U.S.: Test Points to N. Korea Nuke Blast”. The Washington Post.  

  26. Zimbabwe in ‘arms for uranium’ pact with North Korea. (2013, September 19). Retrieved from https://www.zimbabwesituation.com/news/zimsit_zimbabwe-in-arms-for-uranium-pact-with-north-korea/  

  27. Clark, C. (2017, November 15). North Korea & The Zimbabwe Coup. Retrieved from https://breakingdefense.com/2017/11/north-korea-the-zimbabwe-coup/  

  28. Zimbabwe Coup. (2018, June 6). Retrieved from https://www.csis.org/analysis/zimbabwe-coup  

Ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.