30 miliona umrlih od gladi u Kini? Netačno!

U poslednje tri decenije u Kini i inostranstvu širi se velika neistina da je tokom perioda Tri godine gladi umrlo „30 miliona ljudi”. Iako će vam mnogi reći da se radi o „istorijskim činjenicama” koje možete naći u stručnim knjigama i dokumentima, hajde da vidimo šta je zapravo istina.

Godine 1983. Nacionalni zavod za statistiku objavio je godišnje podatke o stanovništvu naše zemlje od 1949. do 1982. Ovi podaci pokazuju da se tokom perioda koji se naziva Tri godine gladi broj stanovnika drastično smanjio. Preciznije, između 1960. i 1964. godine, i pored prirodnog rasta stanovništva, ukupan broj stanovnika smanjen je za 26,4 miliona ljudi, a broj stanovnika u 1960. bio je manji nego u 1959. za 10 miliona. Pravi razlog za ovo znatno smanjenje u statističkim podacima nije razjašnjen. Zbog toga neki tvrde da se radi o smrti više od 30 miliona ljudi, navodno umrlih od gladi.

Da bi se pokazalo kako je ideja o 30 miliona umrlih od gladi smešna, mora se pravilno analizirati pravi razlog za drastični pad broja stanovnika u tom periodu. Počevši od druge polovine 2010. godine, proveo sam čitave tri godine sistematski istražujući ovaj problem, i došao do sledećih zaključaka.

Prvi zaključak: Pre kraja 1959, zbog potrebe industrijskog razvoja i Velikog koraka napred, u našoj zemlji desila se velika seoba ljudi iz ruralnih u urbane krajeve. Preko 30 miliona ljudi preselilo se iz sela u gradove. Tokom ovog procesa došlo je do dupliranja broja stanovnika od 11.6 miliona, što znači da, kada su ovi ljudi već migrirali u urbane krajeve i tamo se registrovali, nisu odjavljeni iz svojih prvobitnih ruralnih prebivališta.

Drugi zaključak: Pre 1959. godine, zbog nedostataka u sistemu uprave u ruralnim krajevima, imali smo ozbiljan problem sa registracijom smrtnih slučajeva, od kojih mnogi nisu prijavljivani. Prema podacima za period između 1953. i 1957. godine, može se proceniti da nije registrovano čak 7,5 miliona smrtnih slučajeva, to jest, oko 7,5 miliona ljudi je umrlo pre 1959. godine, ali nisu izbrisani iz registra. Zbog obe ove greške, krajem 1959. godine imali smo u registru 19,1 miliona ljudi koji bi trebalo da su izbrisani, a to je bilo oko 2,84% ukupnog nacionalnog stanovništva u to vreme. Ovo dokazuje specifična situacija u provinciji Šandong, gde je opšti popis stanovništva izvršen krajem 1959. godine i otkriveno je da smo imali 1,5 miliona nepostojećih prijava, odnosno onih koje je trebalo izbrisati iz registra. Ako bismo preneli ove podatke iz provincije Šandong na nacionalnu populaciju, videli bismo da je broj ljudi koje je trebalo ukloniti iz registara oko 18,9 miliona. Ovo je vrlo blizu brojke od 19,1 miliona ljudi, do koje je smo došli u svojim istraživanjima. Ova činjenica dokazuje da zaključci naših istraživanja odgovaraju stvarnosti.

Treći zaključak: Oko 1960. godine Kina vrši izmene Zakona o registraciji domaćinstava, a 1964. dolazi do drugog opšteg popisa stanovništva. Već spomenuta duplirana cifra i greška od 19,1 miliona prijava viška, uklonjena je u ovom periodu.

Četvrti zaključak: Iz razloga što je naša nacionalna ekonomija doživljavala veoma ozbiljne probleme u tom početnom periodu, od 1960. do 1963. godine sproveden je pokret usklađivanja urbanog i ruralnog stanovništva velikih razmera. Preko 30 miliona ljudi iz urbane sredine vratilo se na selo. Tokom ovog procesa 14,8 miliona ljudi nije se registrovalo pravilno. Ovi ljudi su odmah izbrisani iz registra u urbanim krajevima, ali nisu odmah registrovani u ruralnim krajevima (svi su ponovo registrovani u toku kasnijeg perioda 1965-1979).

Zbog faktora opisanih u zaključcima 3 i 4, tokom 1960-1964, broj stanovnika Kine (pored prirodnog priraštaja) deluje smanjen za 33,9 miliona. Ovo je pravi razlog naizgled velikog pada broja stanovnika u ovo vreme. Pad u statističkim podacima ne odgovara stvarnom smanjenju populacije. Ovo smanjenje nema veze sa stvarnim promenama u broju stanovnika naše zemlje, a kamoli sa navodnom smrću miliona.

Gore opisane činjenice pokazuju da je to što neki u Kini i inostranstvu pripisuju ovaj pad broja stanovnika trogodišnjem periodu gladi, potpuno pogrešno. Tokom procesa u kome je ideja o 30 miliona umrlih od gladi raširena, istraživanja koja su predstavili akademici kao što je profesor Kohl i kineski naučnici u specijalnim istraživačkim grupama, poput Ianga Jishenga, Jina Huia, Cao Shujia i Dinga Jua, odigrala su veoma važnu ulogu.

Takozvano istraživanje Ianga Jishenga zaključuje da se veliki pad u statističkim podacima populacije Kine tokom ovog perioda može u potpunosti objasniti smrću ogromnog broja ljudi. Analizirali smo ove tvrdnje iz naučne i akademske perspektive i otkrili da sva ova takozvana istraživanja imaju velike metodološke mane, a samim tim nijedan od njihovih zaključaka se ne može smatrati istinitim.

Tokom perioda od Tri godine gladi zaista je bilo slučajeva smrti vezanih za nedostatke u ishrani u nekim regionima Kine, a u nekoliko područja, kao što je Ksiniang u provinciji Henan, imali smo teške probleme. Raznim metodama smo procenili da broj „smrti vezanih za ishranu” u tom periodu ne može biti veći od 2,5 miliona. „Smrt vezana za ishranu”, kako smo ovde naveli, obuhvata smrtne slučajeve usled bolesti, delimično ili potpuno uzrokovanih nedostatkom hrane, kao i one gde su ljudi bukvalno umirali od gladi.

Takođe je slučaj i da su ljudi koji su bukvalno umirali od gladi predstavljali manji broj smrtnih slučajeva vezanih za nedostatke u ishrani. U svom istraživanju konkretno smo pregledali ogromne količine zvaničnih dokumenata u preko 600 opština u kojima je stopa smrtnosti u tom periodu bila najviša, i rezultati se generalno poklapaju sa našim procenama. Iz današnje perspektive, treba reći da je 2,5 miliona smrtnih slučajeva vezanih za nedostatke u ishrani tokom te tri godine bilo posledica prirodnih nepogoda i ljudskih propusta, i zaista postoje istorijske lekcije koje ovde treba naučiti. Međutim, neosnovano preuveličavanje broja žrtava nije naučni pristup i ne može da doprinese učenju iz istorijskih iskustava u cilju današnjeg odlučnijeg marširanja napred.

Sun JingksianPopulation change during China’s „Three years of hardship” (1959–1961)1
– Autor je profesor na Univerzitetu „Jiangsu Normal”
– Prevod Princip.info

Napomena redakcije:
– U periodu od dolaska na vlast Mao Cedunga 1949. godine, sve do 1970. očekivani životni vek u Kini porastao je sa 35 na 65 godina.2

 

Liked it? Take a second to support Aleksandar Pekic on Patreon!

Become a patron at Patreon!


  1.  http://icaps.nsysu.edu.tw/ezfiles/122/1122/img/2375/CCPS2(1)-Sun.pdf  

  2.  M. Meissner, The Deng Xiaoping Era. An Inquiry into the Fate of Chinese Socialism, 1978-1994, Hill and Way 1996.  

Ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.